Menu
Područje Parka prirode Blidinje se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1408. godine u povelji bosanskog kralja Ostoje, mada je područje bilo naseljeno još i prije prvih pisanih tragova.
Na području Parka postoji tek nekolicina spomenika kulture, ali najstariji datiraju još iz prapovijesnog perioda što svjedoči o dugoj tradiciji života, odnosno boravka ljudi na ovim prostorima. Arheološki lokaliteti nalaze se na izuzetno atraktivnim i strateškim lokacijama, ali su teško pristupačni. Prisutni su lokaliteti gradina i gomila, pronađeni su ostaci antičkog oruđa i novca, postoji ruševina srednjovjekovne crkve te par nekropola stećaka. Posebno je zanimljivo graditeljsko naslijeđe planinskih stanova kojih je veliki broj na cijelom području Parka, kao i karakterističnih kamenih međa oranica.
Trenutno se na području Parka nalazi 5 nacionalnih spomenika koje je proglasila Komisija/ Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenici su: nekropole stećaka na lokalitetima Risovac, Dugo polje, Ponor, Barzonja i Donje Bare. Stećci su vrlo kvalitetne obrade i bogati su ornamentima. Zastupljeni su svi karakteristični oblici stećaka od amorfnih primjeraka do bogato obrađenih sanduka, sljemenika i ploča. Nerijetko se ponavljaju motivi i slike iz života. Nažalost, iako su zaštićeni, do sada nisu vršeni radovi sanacije i čišćenja stećaka i okolnog terena na ovim lokalitetima.
Nekropola stećaka na lokalitetu Risovac
Graditeljsko nasljeđe, planinski stan
Na pojedinim lokalitetima su zabilježeni nalazi oruđa iz bakrenog doba, te iz brončanog i željeznog na lokalitetima Žljeba i Žabljaka. Osim prapovijesti, zabilježeni su tragovi i iz antike kroz nalaze novca i oruđa.
Ono po čemu je ovaj kraj prepoznatljiv, što je dio krajobraza kroz stoljeća, su planinski stanovi i staje koji su korišteni za boravak ljudi i stoke u vrijeme ispaše. Oni se svojim graditeljskim karakteristikama uklapaju i u geomorfološke i klimatske karakteristike kraja. Na 19 lokaliteta ubicirano je oko 160 objekata od kojih je 85 u dosta dobrom, dok su ostali u ruševnom stanju. Bitna za spomenuti i zabilježiti je i mlinica u mjestu Ponor u koju ponire potok Brčanj. Ovo je zasigurno vrlo vrijedna građevina koja treba biti sanirana i vraćena u svoju izvornu funkciju.Veliki broj ovih građevina nije odolio zubu vremena, a njihova se funkcija potpuno izgubila.
Područje Parka prirode Blidinje idealan je prostor za istraživanje i interpretaciju nematerijalne kulturne baštine. To je prostor na kojem su stoljećima, tijekom ljetnih mjeseci, živjeli stočari iz južne Hercegovine čime su ostavljeni zanimljivi elementi za istraživanja ove vrste građe. Nematerijalna kulturna baština na području Parka prirode Blidinje obuhvaća: jezičnu i folklornu baštinu te tradicijska umijeća i obrte.
Jezična baština, u koju spadaju legende izuzetno je bogata. Najpoznatije su legenda o Divi Grabovčevoj, ramskoj kršćanskoj djevojci koja je radije odabrala smrt nego se odrekla svoje vjere i tradicije, te legenda o Mijatu Tomiću o njegovoj časnoj borbi za obranu osobnog i narodnog dostojanstva.
Spomenik Divi Grabovčevoj na Kedžari
Hajduk Mijat Tomić
Tradicijske djelatnosti uglavnom su vezane za nomadski način života povremenog stanovanja. To uključuje znanja od obrta za izgradnju stanova do umijeća čuvanja i pripreme hrane. Obrti vezani za građevinarstvo ove vrste uglavnom su zaboravljeni zbog suvremenih načina gradnje, međutim načini pripreme hrane (proizvodnja mliječnih proizvoda, sušenje mesa) obzirom na povratak ovčarstva, uglavnom su sačuvani.
