Flora

U zagrljaju prostranih i pitoresknih područja planine Čvrsnice, Čabulje i Vrana smjestio se jedan od najznamenitijih prirodnih rezervata Bosne i Hercegovine – Park prirode Blidinje. Iako je Park prirode Blidinje izrazito bogat biljnim vrstma, područje Parka Prirode Blidinje još uvijek nije u potpunosti istraženo zbog svog prostornog obuhvata. Biljni svijet PP Blidinje je iznimno bogat i raznolik, kako u sferi visinski raščlanjenih šumskih zajednica, tako i u prizemnoj flori. Ono što floru PP Blidinje čini nadasve zanimljivom je prisutnost većeg broja endemičnih i subendemičnih biljnih vrsta. Najviše endema nalazi se na području planina koje pripadaju hercegovačkom endemskom središtu: Čvrsnica, Čabulja, te visoravan Plasa. Vaskularna flora Parka prirode Blidinje sadrži preko 1.500 biljnih vrsta i drugih nižih taksona s velikim brojem biljnih rodova i porodica. Znatan postotak odnosi se na endemične vrste od kojih su neke isključivo vezane za uže područje (stenoendemi), kao na pr. Handel-Macetijeva mišjakinjica (Minuratica handelii Mattf), Frajnov karanfil (Dianthus freynii Vandás), Prenjska oštrica (Oxytropis Prenja G. Beck), Hercegovački zvončić (Campanula Hercegovina Degen & Fiala), sa središtem rasprostranjenosti na hercegovačkim planinama Čvrsnici, Čabulji, Prenju, Plasi, Veleži, te kanjonima rijeka Neretve, Rakitnice, Dive Grabovice i Drežanke (1.150 do 1.500 m) kao i Hercegovački zvončić, Kitjabelov jaglac, Kovrčava sirištara, Dinarski encijan, Apeninski petoprst, Travnatolisna mišjakinjica, Fresnica, Alpska medvjetka, Crvenkasti žednjak, Alpski vidoc. Također, Runolist ovdje raste na 1.118 mnv, što je novitet.

Na području Parka zastupljeni su brojni ilirski, dinarski, balkanski i balkansko-apeninski endemi. Obzirom da je na području Parka utvrđeno 40% stenoendema zabilježenih za područje BiH, odnosno više od 200 endemičnih, subendemičnih i reliktnih biljnih svojti, planine Čvrsnicu i Vran (uz susjedne planine Prenj i Čabulju) nazivaju hercegovačkim razvojnim endemskim centrom te se ovo područje smatra jedinstvenim na evropskoj razini.

Na području Parka, evidentiran je velik broj šumskih i nešumskih vegetacijskih jedinica. U elaboratima o vegetaciji ovih krajeva evidentirano je oko 50 asocijacija, subasocijacija i facijesa u okviru većeg broja viših vegetacijskih jedinica.

Otprilike 2/3 površine Parka prekriveno je šumom, dok ostatak područja uglavnom prekrivaju travnjačka staništa, odnosno livade, pašnjaci i planinske rudine. Na podru ju Parka rasprostranjena su također staništa šikara, sječina i vriština, te floristički naročito zanimljiva, staništa stijena i sipara.

Vegetacija vodenjara je vrlo slabo razvijena na području Parka, ali i relativno slabo istražena te bi trebala biti uključena u buduća floristička istraživanja. Makrofiti nisu zabilježeni u Blidinjskom jezeru. 

BOSANSKI LJILJAN (Lilium bosniacum) (izvor: A.Boškailo),
DINARSKI ENCIJAN (Gentiana dinarica) (izvor: A.Boškailo)                        

Fauna

Prirodna obilježja Parka prirode Blidinje sa istaknutim velikim razlikama nadmorskih visina, stalnim brdskim jezerima i raznolikošću staništa, omogućavaju prisutnost velikog broja skupina i vrsta životinja. Očuvanost prirodnih staništa osnovni je preduvjet opstanka tih vrsta.

Za faunu sisavaca važno je istaknuti prisutnost vrsta slijepo kuče (Spalax leucodon), mrki medvjed (Ursus arctos L.) i divokozu (Rupicapra rupicapra ). Osim navedenih na širem području, zabilježene su srne i srndaći (Capreolus capreolus), kune (Martes sp.), divlja mačka (Felis silvestris), ris (Lynx lynx), vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), jazavac (Meles meles), lasica (Mustela nivalis), vjeverica (Scimus vulgaris), zec (Lepus europeus transcylvanicus) i divlja svinja (Sus scrofa).


Mrki medvjed (Ursus arctos L.) (izvor: Crvena lista faune FBiH)

Divokoza (Rupicapra rupicapra.) (izvor: Crvena lista faune FBiH)

Istraživanjima je utvrđeno kako na području Parka obitava 91 vrsta dnevnih leptira. Od predviđene raznolikosti dnevnih leptira, procjenjuje se kako je do sada utvrđena prisutnost oko 90% vrsta. Tijekom istraživanja provedenih 2007. godine na Čvrsnici, Čabulji i Prenju utvrđeno je ukupno 109 vrsta leptira što ukazuje da, iako je ova skupina jedna od najbolje istraženih.

Fauna riba područja Parka relativno je slabo istražena. Blidinjsko jezero nastanjuju vrste iz porodice Cyprinidae od kojih se najvećom brojnošću ističu klen (Squalus cephalus) i bijeli klen (Leuciscus cavedanus), a zbog ribničarstva je unesena alohtona vrsta kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss). Upravo je unošenje alohtonih vrsta riba u sustave vodenih staništa velik problem u očuvanju njihove prirodne ravnoteže jer se na taj način ugrožavaju autohtone vrste riba, ali i drugih organizama koji u tom staništu žive (npr. vodozemci). U jezeru se nalaze endemske vrste riba, gdje se spominju oštrulja (Aulopyge hügeli) i bjelica (Leucaspius delineatus) kao izrazito ugrožene vrste, koje se nalaze i na IUCN crvenoj listi ugroženih vrsta

Prema literaturnim podacima, na području Parka prirode Blidinje ukupno je registrovano 11 vrsta (3 vrste repatih i 8 vrsta bezrepih) vodozemaca. U vodenom staništu na području Masne Luke zabilježena je prisutnost vrste Ichtyosaura alpestris – planinski vodenjak (u literaturi Triturus alpestris). Područja koja naseljava u području visokih planina kao što je Čvrsnica nisu izvorno naseljena ribom, što je važno za opstanak vrste jer se ribe hrane njihovim ličinkama. Vodenjaci su upravo iz tog razloga nestali u područjima gdje je, uglavnom radi ribolova, unesena pastrva. Za faunu vodozemaca Čvrsnice (te Prenja i Treskavice) zabilježen je planinski daždevnjak (Salamandra atra). Novijim istraživanjima na Prenju, utvrđena je i endemska vrsta prenjski planinski daždevnjak (Salamandra atra prenjensis). Posebno vrijedna staništa vodozemaca su lokve, izvori i manji vodeni tokovi. S obzirom na prisutnost krških elemenata te postojanja brojnih speleoloških objekata, očekuje se prisustvo endemične podzemne faune uključuju i i prisutnost čovječje ribice (Proteus anguinus).

Prenjski planinski daždevnjak (Salamandra atra prenjensis); (izvor: E.Šunje)

 Od gmazova, literaturno je zabilježena jedino zmija Vipera ursinii – planinski žutokrug. Osim te vrste, očekuje se prisutnost i ostale dvije otrovnice: bosanske riđovke (Vipera berus bosniensis) i poskoka (Vipera ammodytes). Od ostalih vrsta zmija možemo očekivati prisutnost bjelice (Zamenis longissimus), smukulje (Coronella austiaca) na širem području Parka te vrsta poput crvenkrpice (Zamenis situla) i šilca (Platyceps najadum) na područjima pod mediteranskim utjecajem. Vrste roda Natrix (bjelouška i ribarica) su široko rasprostranjene u ovom dijelu regije te možemo očekivati njihovu prisutnost uz vlažna staništa poput Blidinjskog jezera i vodotoka Brčnja. Također planinski travnjaci predstavljaju povoljno stanište za živorodnu guštericu (Zootoca vivipara) i livadnu guštericu (Lacerta agilis).

Prema do sada objavljenim podacima i istraživanjima ornitofaune Parka, potvrđeno da na ovom prostoru obitava 127 vrsta ptica.Značajni su nalazi gniježđenja vrsta Tetrao urogallus (tetrijeb gluhan – Slika 19 ) i Eremophila alpestris (planinska ševa), kao i jedinstveni nalaz gniježđenja mediteranske podvrste Larus argentatus michahellis (srebrnastog galeba) u montanom pojasu. Utvrđena je prisutnost rijetkih i vrlo ugroženih vrsta ptica od kojih je potrebno izdvojiti slijedeće: Hieraaetus pennatus (patuljasti orao), Aquila chrysaetos (suri orao), Neophron percnopterus (crkavica), Gyps fulvus (bjeloglavi sup), Circaetus gallicus (zmijar – Slika 20) i Tetrao urogallus (tetrijeb gluhan).

Tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) (izvor: Crvena lista faune FBiH) 

Staništa

Područje Čvrsnice i Vrana predstavljaju mozaik različitih tipova staništa. Prevladavaju šumska staništa, šikare, travnjaci i pašnjaci, vodena staništa i kamenjari. Od ostalih tipova staništa potrebno je naglasiti stjene, krška polja i podzemna staništa. Ta raznolikost uvjetovana je geografskim položajem, prirodnim procesima ali i dugotrajnim antropogenim utjecajima. Upravo ta mozaičnost omogućava životne uvjete za velik broj vrsta, kako biljnih tako i životinjskih.

Prisutnost krških polja koja povremeno plave govori o ekološkom značaju područja, ali i o potrebi posebne zaštite takvih staništa koja potencijalno nastanjuje velik broj ugroženih pa i endemičnih vrsta. S obzirom da su ova staništa u Parku neistražena, može se samo nagađati o njihovom prirodnom bogatstvu i vrijednosti.

Otvorena staništa poput kamenjara i stjena pogodna su za život brojnim, tom staništu posebno prilagođenih vrsta. Neki od primjera su gmazovi, divokoze, ptice grabežljivice ili pak biljne vrste koje su savršeno prilagođene tim uvjetima s vrlo malo tla i sl.

S obzirom na geološku građu ovog području može se očekivati velik broj speleoloških objekata – pećina, jama, izvora i ponora. Na topografskim kartama područja je ucrtano nekoliko desetaka speleoloških objekata što je vjerojatno samo manji dio ukupnog broja speleoloških objekata na prostoru Parka prirode Blidinje. Do sada postoje podaci o sedam prostorno istraženih objekata, od kojih su dva detaljnije obrađena. Radi se o Mijatovoj pećini i špilji Sokolice (Kučeljci). Neke od pećina su lako dostupne i pogodne za boravak u njima, stoga je moguće da bi se detaljnijim istraživanjima u nekima od njih mogli utvrditi i arheološki nalazi.

Blidinjsko jezero kao najistaknutiji fenomen te prisutnost brojnih izvora, ponora i manjih vodenih tokova važan su segment prostora. Biljne i životinjske vrste ovise o hidrološkim pojavama i procesima područja, stoga su vodena staništa jedan od ključnih faktora njihova opstanka.

Velike površine šumskih staništa pružaju sklonište brojnim životinjama dok im otvorene livade i pašnjaci omogućavaju pogodno područje za hvatanje plijena. To se uglavnom odnosi na velike zvijeri. Svi segmetni šumskih i livadnih staništa te njihova stabilnost, važni su u osiguravanju optimalnih uvjeta brojnim vrstama.

Na području Parka, evidentiran je velik broj šumskih i nešumskih vegetacijskih jedinica. Otprilike 2/3 površine Parka prekriveno je šumom, dok ostatak područja uglavnom prekrivaju travnjačka staništa, odnosno livade, pašnjaci i planinske rudine. Na području Parka rasprostranjena su također staništa šikara, sječina i vriština, te floristički naročito zanimljiva, staništa stijena i sipara.

Od šumskih svojti, osobito je važno izdvojiti muniku (Pinus heldreichii var. leucodermis) – reliktni, balkansko-apeninski endem koji na jugoistočnim padinama Vran planine dostiže svoju zapadnu granicu na Balkanskom poluotoku. Gradi više endemsko-reliktnih šumskih zajednica bogatih brojnim endemičnim i reliktnim svojtama poput stenoendemične i nedovoljno poznate svojte Potentilla heptaphylla subsp. velezensis. Upravo visok stupanj endemizma zajednica i svojti predstavlja razlog prioritetnih mjera zaštite ovih zajednica kao posebno važnog dijela bosansko-hercegovačke, ali i europske bioraznolikosti. U središtu Parka, na Čvrsnici, nalazi se posebni šumski rezervat munike “Masna Luka – Borićevac“ koji obuhvata največi šumski kompleks te svojte u Europi.

Nešumska vegetacija vrlo je bogata i raščlanjena, a velik utjecaj na takvu raznolikost imali su stanovnici ovog kraja. U sklopu vegetacije vlažnih travnjaka nizinskih krajeva i kraških polja, rastu endemične svojte Chouardia litardierei i Edraianthus dalmaticus. S druge strane, na suhim livadama i kamenjarama, do kojih dopire submediteranski utjecaj, javlja se endemična svojta Sternbergia colchiciflora var. dalmatica. Planinski travnjaci, rudine, čine primarne (prirodne) i sekundarne (spontano razvijene antropogene) zajednice u kojima dominiraju trave i šaševi. Na rudinama Parka zabilježene su do sada dvije stenoendemične svojte – Oxytropis prenja te Minuartia handelii koja gradi endemičnu mikroasocijaciju Minuartio handelii-Caricetum. Nadalje, u sklopu rudina razvija se također velik broj dinarskih endema poput Gentiana dinarica, Oxytropis dinarica i Euphrasia dinarica. Štoviše, Velika Čvrsnica je jedina u srednjim Dinaridima koja, zbog velike visine i širine grebena, ima izrazito klimatogeni alpski pojas prostranih i raznovrsnih visokoplaninskih rudina iznad granice klekovine (iznad 2100 m n.m.). Stoga duž vršnog grebena V. Čvrsnice iznad 2100 m.n.v. obilno rastu (arktonivalni) lišajevi te niz visokoplaninskih svojti poput Androsace lactea, Carex rupestris, Papaver kerneri i glacijalnog relikta Kobresia myosuroides.

Munika (Pinus heldreichii var. leucodermis) (izvor : L.Šuman)