Menu
U svrhu očuvanja i racionalnog korištenja prirodnih dobara ovog područja, područije Blidinja proglašeno je zaštićenim područjem zbog naglašene krajobrazne vrijednosti, brojnih ugroženih i rijetkih vrsta i staništa te bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa.
Pravni temelj za status zaštićenog područja Blidinje je Zakon o proglašenju Parka prirode Blidinje donesen ukazom od 30. ožujka 1995. (“Narodni list HR H-B” br. 13/95). Park prirode Blidinje uspostavljen je 1995. godine, sa područjem od 358 km2 i prostire područjem triju županija: Županije Zapadnohercegovačke, Hercegovačko-neretvanske i Hercegbosanske Županije. Područje parka obuhvata planinu Čvrsnicu (Pločno 2.228 m. n. v.), dok se samo Blidinje jezero kao centar parka nalazi između Čvrsnice, Vrana i Čabulje. Istočna strana parka prirode oivičena je okomitim nagibima prema kanjonu rijeke Neretve. Glavna karakteristika ovog područja je veliko planinsko jezero glacijalnog porijekla koje dominira krajolikom. Nalazi se u dnu prostranog Polja koje je dugo 25 a široko 5 kilometara i koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1150 do 1300 metara.
Zakonom o zaštiti prirode FBiH (Sl. Novine F BiH 66/13) uređena je zaštita prirode i upravljanje zaštićenim područjima u Federaciji BiH. Zakonodavni okvir institucionalnog upravljanja zaštićenim područjima u BiH proizlazi iz čl. 151. i 152. Zakona o zaštiti prirode FBiH, odnosno čl. 94. Zakona o zaštiti prirode Hercegovačko-neretvanske Županije. U oba navedena propisa utvrđuje se i obveza da se posebnim propisom odredi nadležno tijelo za provedbu mjera upravljanja koje će se primijeniti na zaštićenom području. Prema Zakonu o zaštite prirode FBiH (čl.151) upravljanje zaštićenim područjem obavlja javna ustanova i javno poduzeće. Javna poduzeća za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima iz kategorija I. i II., iz člana 134. ovog Zakona, osniva Vlada Federacije BiH. Javne ustanove za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima osnivaju vlade županija. Prema važećem federalnom Zakonu o zaštiti prirode iz 2013., objekti zaštićene prirode razvrstani su u šest kategorija zaštićenih područja:
Kategorija Ia: Strogi rezervat prirode ; Kategorija Ib: Područje divljine
Kategorija II: Nacionalni park
Kategorija IIIa: Park prirode; IIIb Spomenik prirode i prirodnih obilježja
Kategorija IV: Područje upravljanja staništima/vrstama
Kategorija V: a) Zaštićen pejzaži: – Kopneni pejzaž – Morski pejzaž b) Regionalni park
Kategorija VI: Zaštićena područja sa održivim korištenjem prirodnih resursa.
Zakon o zaštiti prirode Hercegovačko-neretvanske Županije (Narodne Novine HNŽ 12/17) stupio je na snagu 20017. godine i njime se uređuju nadležnosti tijela koja vrše poslove zaštite prirode, opće mjere očuvanja prirode, sustav obnove, zaštite i cjelovitog očuvanja prirode, održivo korištenje prirodnih dobara, uvjeti za izvođenje zahvata u prirodu, proglašavanje i zaštita prirodnih vrijednosti, način upravljanja zaštićenim dijelovima prirode, davanje koncesija u zaštićenim dijelovima prirode, naknade vlasnicima i korisnicima na tim dijelovima prirode za ograničenja kojima su podvrgnuti, odgovornosti za oštećenja prirode, planiranje i organizacija zaštite prirode, popis i praćenje stanja u prirodi, sudjelovanje javnosti u odlučivanju o prirodi, obavljanje upravnih i stručnih poslova u svezi sa zaštitom i očuvanjem prirode, financiranje zaštite prirode, inspekcijski nadzor i kaznene odredbe. Prema ovom Zakonu Čl.79., objekti zaštićene prirode razvrstani su u šest kategorija:
NAPOMENA: Druge dvije županije na čijem se teritoriju prostire Park prirode Blidinje (Zapadnohercegovačka županija i Herceg-bosanska županija) nemaju zasebne propise iz zaštite prirode kojima bi uređivali ova pitanja.
Pravilnik o uslovima pristupa zaštićenom području (Sl. Novine F BiH 69/06) definiše uslove za pristup zaštićenim područjima i obveze vlasnika zemljišta i imanja na teritoriji zaštićenog područja. Posjete i obilasci u zaštićenim prirodnim područjima moraju biti tako izvođeni da se ne remete postojeće komponente prirode i da ne budu u suprotnosti sa režimom zaštite ovih područja opisanim u Zakonu o zaštiti prirode u dijelu koji proglašava zaštićena područja.
